Kelebek je druga rasa po poznatosti iz Turske, posle Takle. Veoma su ograničeni izvori o poreklu ove rase, ali sigurno je stara kao i Takla. Po mišljenjima nekih golubara sa istoka, rase kao što su: Dunek, Makedonski okretač i Wuta su vrste „ponirućih“ golubova čije je poreklo povezano sa Kelebekom.
Po telesnoj strukturi Kelebek je manji od Duneka, ali zbog građe tela, kada se ispravi, izgleda viši. Kao i kod svih letačkih golubova, njegovo telo je malo, sa isturenim grudima i dugačkim nogama. Njegov rep u obliku obrnutog slova V sadrži 14 pera. Kao i svaka druga rasa koja u repu ima više od 12 pera i Kelebeku nedostaje žlezda iznad repa (Uropygial žlezda). Krila uvek drži na vrhu repa. Kada se poredi sa Dunekom i njegovim krilima, Kelebek nema špicaste vrhove krila nego su zaobljeni. Kelebek ima kljun srednje veličine i on je oblikovan „četvrtasto“. Opet poredeći ga sa Dunecima i njihovim jedva vidljivim vratom, Kelebek ima primetljiviji oblik vrata. Oči mogu da mu budu ili crne ili neke svetle boje (žućkasto-zelene, na turskom zvane Çakır). Neke ptice mogu imati po jedno oko od ovih boja ili pola oka crno, pola zeleno-žućkasto i to je prilično uobičajeno. Noge uvek imaju perje koje ih pokriva sve do stopala. Neki odgajivači u Evropi tvrde da su dobili mlade sa „kapastom“ glavom, ali kod čiste rase to nije slučaj.
Boja Kelebeka zavisi od regije u Turskoj. Najčešće su višebojni, šareni, ali mogu se naći i primerci u jednoj boji. Danas uzgajivači Kelebeka daju bitan značaj harmoniji boja. Beli golubovi sa obojenom glavom i repom su prozvani, zavisno od boje: crnoglavi-crnorepi, plavoglavi-plavorepi ili zlatoglavi (crvena boja glave i repa).
Par koji ima obojenu glavu i rep daće mlade koji imaju iste boje na glavi i na repu ili čisto bele. Kada su u paru dvobojni i čisto beli golub, mladi će biti najčešće obojeni. Obojeni golubovi daće obojene mlade ako su u paru sa drugim obojenim golubom. A moguće je pronaći primerke koji imaju samo obojen rep. Ovakvi golubovi često imaju obojenu liniju na vratu, koja počinje od kljuna-ako je iznad kljuna onda je „brk“, ako je ispod kljuna onda je „brada“ (tako se nazivaju).
Postoje i „išarani“ golubovi, poznatiji kao Kaplan (tigrasti) siv ili smeđ. Kelebek odrasta (i postaje roditelj) brže nego mnogi drugi golubovi i daje više mladih (od drugih rasa) za godinu dana. Osetljivi su na bolesti, a po ponašanju su veoma mirni.
Stil leta:
Poznati su po tome što su solo letači. Kada lete u jatu, ponašaju se kao roj pčela. Obično menjaju smer u zavisnosti od golubova koji lete ispod njih. Vreme leta, u zavisnosti od treninga, kreće se između pola sata i dva sata. Kao i Dunek, on brzo dostigne visinu od početka leta. U nekim regionima se veoma ceni njihova sposobnost visokog leta i oni mogu na toj visini da ostanu mnogo duže nego Duneci. Povremeno mogu i da nestanu iz vidokruga. Kada se pojavi droper, oni će padati u spiralama. Njihovi padovi nisu tako brzi kao kod Duneka. Takođe će pokazati i aksijalno okretanje tokom leta. Aksijalno okretanje je okretanje u vodoravnom pravom letu (oko zamišljene ose u pravcu leta), sa malo skupljenim krilima. Na zemlji se ponašaju kao kokoške i vrlo retko lete sami od sebe.
Nažalost, zadnjih godina je njihov fizički izgled kao i boje postao mnogo važniji od njihovih letačkih sposobnosti. Neki uzgajivači ih smeste u zatvoren golubarnik tako da ovi nikada i ne polete. Zato postoji potencijalna opasnost da će se njihove letačke sposobnosti pokvariti.
Skoro svaka turska rasa golubova poznata je po regiji iz koje potiče. Kelebek kao i Dunek dolazi iz zapadne Turske. Kelebek sa obojenom glavom i repom uzgajan je najviše u Istambulu i tamo je mnogo popularniji od Duneka.
Primerci sa brkovima, bradom, belom glavom i repom i drugi su uzgajani u gradovima Bursa, Balikesir, Manisa i drugim okolnim gradovima. Sa druge strane Kaplani su nađeni u Izmiru i okolini. U regijama gde su Duneci primarna rasa, Kelebek je obično druga po zastupljenosti.
Letački kavez: Veoma interesantna rasa za rad sa letačkim kavezom. Ovo je jedina rasa od priznatih rasa golubova umetničkog leta od strane EFU-a kod koje se u takmičarskoj ekipi nalazi 5 (a ne 3) golubova. Iako Kelebek nije jatni golub, ne leti zbijeno u grupi, već svaki golub izvodi svoj solo let, ipak „leptirov – let“ dolazi najviše do izražaja upravo zbog zajedničke igre svih golubova. Pri tome svaki golub pokazuje drugu letačku igru, zbog česte promene tempa, pravca i visine. Aksijalno okretanje je letačka karakteristika svojstvena ovoj rasi i veoma se cene golubovi koji je izvode, ne gubeći pri tome mnogo na visini. Pad (spuštanje - sletanje) Kelebeka sme da se vrši u mnoštvu varijanti i u mnoštvu spirala i okretaja, otvoreno ili zatvoreno. Nepoželjno je rolovanje, prevrtanje ili mlinsko okretanje.
Možda bi se kao manji problem za rad sa letačkim kavezom mogla navesti osobina ove rase da ima potrebu da leti veoma visoko, odakle počinje svoju igru na znak dropera.